The Meanings of Social Life: A Cultural Sociology

c ovom broju Diskrepancije predstavljamo jednog od najutjecajnijih americkih drustvenih teoreticara druge polovice dvadesetog stoljeca. Jeffrey C. Alexander jos od svog cetverotomnog djela “Teorijska logika u sociologiji” razvija originalnu i utjecajnu teorijskoistraživacku tradiciju. Od uspostavljanja neofunkcionalizma kao teorijskog pravca do trenutnog rada na strogom programu u kulturnoj sociologiji, njegov je utjecaj bio sve snažniji, međutim, rijetko prelazivsi nacionalne granice Sjedinjenih Americkih Država. U knjizi “Znacenja drustvenog života” , njegovom glavnom djelu iz podrucja kulturne sociologije, sakupljeni su reprezentativni radovi koje je objavljivao posljednjih nekoliko godina u razlicitim strucnim casopisima. Cilj mu je bio demonstrirati mogucnosti strogog istraživackog programa u kulturnoj sociologiji, uzevsi u obzir lingvisticki obrat u filozofiji, novo otkrivanje hermeneutike, strukturalisticku revoluciju u humanistici, simbolicku revoluciju u antropologiji i kulturni obrat u americkoj historiografiji. Teme kojima se bavi protežu se od Holokausta, preko informacijske tehnologije i civilnog drustva, do sociologije zla. U ovom cemo prikazu ukratko navesti osnovne nalaze njegovih teorijskih i empirijskih studija predstavljenih u osam poglavlja, izostavivsi, međutim, programatsko prvo poglavlje prevedeno u sklopu temata “Strogi program u kulturnoj teoriji” . U drugom se, najduljem, poglavlju u knjizi (O socijalnoj konstrukciji moralnih univerzalija: “Holokaust” od ratnog zlocina do traume drame) Alexander bavi Holokaustom. Bez obzira sto je Holokaust jedna od najucestalijih tema u drustvenim znanostima nakon Drugog svjetskog rata, Alexander iz jedne nove, strogoprogramske kulturne perspektive, pokusava prikazati kako je teklo diskurzivno uspostavljanje “specificnog i situiranog historijskog događaja...koji je pretvoren u poopceni simbol ljudske patnje i moralnog zla” . Ta je kulturna transformacija, tvrdi Alexander, postigla takav status jer je izvorni historijski događaj, traumatican samo za određenu grupu (Židove), tijekom posljednjih pedeset godina bio redefiniran kao traumatican događaj za cjelokupno covjecanstvo. Polazeci od teorije nužno kulturno konstruirane kolektivne traume, kojom se posebno bavi u trecem poglavlju, preko pracenja razvitka progresivnog narativa koji se odvijao u americkom drustvu neposredno nakon rata, uokvirivanja masovnih ubojstava putem identifikacije sa žrtvama i prociscenja americkog drustva koje se kroz njega odvijalo, Alexander pokazuje kako je Holokaust zadobio svoju svjetsko-povijesnu univerzalnost kroz simbolicki generiranu, emocionalno nabijenu participaciju nežrtava u traumi-drami masovnog ubojstva Židova. Detaljnom je analizom masovnih medija i mnogobrojne relevantne literature uspio naslikati uvjerljiv portret trajektorija jednog “apsolutno zlog” događaja, smjestivsi u srediste analize kulturne strukture koje su bile kljucne u njegovoj konstrukciji. Trece je poglavlje, naslovljeno “Kulturna trauma i kolektivni identitet” , Valerio Bacak