Izazovi u prostornom obilježavanju i prikazu enciklopedijskoga znanja

Enciklopedije se, kao pouzdani izvori znanja koje izrađuju stručnjaci predmetnoga područja i leksikografi, među drugim karakteristikama, diče i svojom pouzdanošću, točnošću i preciznošću. Prostorni prikaz enciklopedijskoga znanja na određeni se način već odavno koristi na geografskim i tematskim kartama, no digitalno doba donijelo je znatno proširene mogućnosti. Ipak, u nedostatku osustavljenoga modela obilježavanja i prikaza (geotagiranja) enciklopedijskoga znanja, rijetka djela u punoj mjeri rabe takav pristup. Stvaranje takva modela donosi i neke izazove. Imena lokacija (gradova, ulica, trgova i sl.) kroz vrijeme se mogu mijenjati, što je izazov u složenom pretraživanju ili prikazu na karti. U takvim se slučajevima traže rješenja svođenja na zajedničku oznaku, što je princip regularizacije (normalizacije) teksta. Istraživanje je potaknuto nastojanjem za unapređenjem mrežnoga izdanja Hrvatske tehničke enciklopedije Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža na Portalu hrvatske tehničke baštine. Autori analiziraju dosadašnju enciklopedijsku praksu bilježenja mjesnih imena koja su se kroz vrijeme mijenjala te razmatraju koji oblici bilježenja najbolje odgovaraju specifičnim, praktičnim zahtjevima digitalne enciklopedike. Takav bi način bilježenja i prikaza povećao upotrebljivost enciklopedija, jer bi se uz nastavak prakse prikaza informacija koje su precizne, korisnicima omogućilo olakšano pretraživanje i pregledavanje te prikaz znanja na karti.