Povijesni pregled promena u etničkoj strukturi stanovništva Boke Kotorske

Etnički sastav stanovništva Boke kotorske moguće je pouzdanije pratiti tek od 1948. godine. Naime, prijašnjim popisima nisu se prikupljali podaci o narodnosti, tj. nacionalnoj pripadnosti. Sve što se za ranije razdoblje može razmatrati jest udio pojedine vjeroispovijesti u ukupnom broju stanovnika ili sastav stanovništva na temelju jezične odrednice. Ispravnim se čini pretpostavka da je starosjedilačko stanovništvo Boke, barem od 15. stoljeća, bilo katoličko. Osmanlijskim osvajanjima sve je više prisutno pravoslavlje, napose u geografskom zaleđu zaljeva. Pritom se mogu detektirati tri bitne opreke u odnosu katoličanstva i pravoslavlja: mletački (jugoistok) naspram osmanlijskom (sjeverozapad) teritoriju, prostor priobalja i zaleđa te odnos urbanog i ruralnog. Kontinuiran rast broja pravoslavnih, uglavnom zahvaljujući migracijama, vrlo rano je doveo do njihove apsolutne većine u zaleđu, a početkom 20. stoljeća i u priobalnim bokeljskim gradovima. Od 1948. do 1991. godine, većinsko stanovništvo Boke kotorske bili su Crnogorci. Broj Srba podložan je najizrazitijim fluktuacijama, udio Hrvata kontinuirano se smanjuje, dok se na brojnost Jugoslavena direktno odražavaju jugoslavenske svakodnevne prilike. Uslijed raspada zajedničke države, jugoslavenska je nacija izgubila najveći udio svog nacionalnog korpusa. Istovremeno, Jugoslaveni doživljavaju identitetsko nasilje kakvo nijedan Crnogorac, Hrvat ili Srbin u Jugoslaviji nisu doživjeli. Stoga, izrazito raste broj nacionalno neopredijeljenog stanovništva. U njima valja tražiti prijašnje Jugoslavene čija nacija, čini se, nakon uspostave nacionalističkih režima 1990-ih godina, gubi pravo na postojanje. Konačno, etnički sastav Boke kotorske bio je podložan velikim fluktuacijama uslijed promjena upravne vlasti, migracija, ratova itd. Posljedično, danas je Zaljev etnički izrazito heterogen prostor i to ne samo zaljev u cjelini, već i svaka njegova općina ponaosob.