KATOLIČKI KALENDAR U ZRCALU GACKE ČAKAVŠTINE

Gacki čakavski govori s područja Otočca slabije su istraživani i dokumentirani. Ovim radom nastoji se ukazati da se i u ovako raritetnim temama mogu pronaći brojne fonološke i morfološke značajke govorā. Metoda istraživanja terensko je istraživanje, prije čega je konzultirana sva objavljena dijalektološka građa (npr. Rȋčnik gȁcke čakãvšćine, Kompolje – Narodni život i običaji, Tako se nekada živjelo i radilo u Gackoj i dr.). Za gacku čakavštinu tipično je da blagdani muških svetaca uglavnom nose imena ženskog roda (Jȍsipova, Jũrjeva, Ilȋnja…). Isto je i s nepersonaliziranim blagdanima srednjeg roda (Spȁsova, Tȇlova), gdje se zapravo radi o pridjevima koji su postali imenice (Jȍsipova ili Kižȅva mȁša…). Kod nekih se javlja metateza (Fajbȁnova – Fabijanovo; Lozȃrija – Rozalija, MB od Ružarija). Potvrđen je izostanak fonema /h/ (Dȏva – Duhovi, Mijȍlja − Miholje), a ponegdje se javlja i kontrakcija (Dȏva – Du(h)ova). Mogu se pronaći inače rijetki brojni pridjevi (na Blȁgovisti trȏjega mȇsa). Evidentna je i dosljedna primjena Jakubinski-Meyerova pravila u refleksiji jata (Svićnȉca, Stȉpanja, Tȇlova, Cvetnȉca, Čȉsta srȇda).